Godišnja zaliha najfinijih mjehurića može biti tvoja!
OSVOJI GODIŠNJU ZALIHU HENKELL PICCOLA
Sudjeluj u nagradnom natječaju i napiši nam s kime želiš podijeliti užitak uživanja u Henkell Piccolo paketu narednih 365 dana!
Otkrij nam zašto je baš ta osoba najbolji partner za uživanje u pjenušcu.
Tražimo najkreativnije objašnjenje.
Prijavi se!
Prijavi se!
Henkell Piccolo – vrhunsko pjenušavo vino proizvodi se pod zaštićenim imenom od 1935. godine kada je patentiran.
Resi ga nježna aroma citrusa i voća te blaga slatkoća s udjelom šećera 22 g/l i 11,5 % alkohola.
Idealan je za ispijanje u ugodnom društvu uz lagana predjela, plodove mora, perad, deserte na bazi voća…
Sada je prava prilika da osvojiš godišnji paket pjenušca premium kvalitete i uživaš u Henkell Piccolu u najboljem društvu!
Najpoznatiji njemački brend pjenušavih vina (sekta) HENKELL-FREIXENET sa sjedištem u Wiesbadenu svoju pjenušavu priču započeo je 1832. godine kada je trgovac vinima, Adam Henkell, otvorio svoju vinariju u Mainzu. Opčinjen posjetom Francuskoj i proizvodnjom šampanjca, 1856. godine pokreće vlastitu proizvodnju pjenušavog vina po uzoru na šampanjac, spojivši francusku umjetnost cuvée i tradiciju njemačkog podrumarstva. Henkell-Freixenet postao je pionir i lider u regiji, a zatim i jedan od vodećih proizvođača u svijetu.
1894. godine patentiran je brend Henkell Trocken koji 4 godine kasnije postaje jedna od prvih njemačkih zaštićenih marki.
Danas su Henkell pjenušava vina zastupljena u više od 100 država, a u mnogima se nalaze njegove podružnice i vinarije: Australija, Austrija, Češka, Italija, Francuska, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovačka, Španjolska i Ukrajina.
2008. godine kompanija preuzima talijansku tvrtku Mionetto, poznatu po proizvodnji prosecca.
2018. godine preuzima Freixenet, španjolsku tvrtku poznatu po proizvodnji vrhunskih pjenušavih vina.
Mjehurići Henkell nezaustavljivo se šire svijetom!
ŠAMPANJAC
Proizvodi se isključivo u francuskoj sjeveroistočnoj regiji Champagne blizu Pariza, koju je UNESCO uvrstio u zaštićenu svjetsku baštinu.
Prema francuskom zakonu iz 1908. godine, koji je i danas na snazi, šampanjcem se smiju nazivati pjenušava vina proizvedena isključivo u regiji Champagne–Ardenne.
1970-ih francuska vinska industrija izborila se da zaštiti ime champagne. Od tada se sva ostala vina proizvedena izvan regije Champagne nazivaju pjenušavim vinima ili pjenušcima. Iznimka su jedino američka vina proizvedena prije 2006. godine koja nose naziv prema mjestu nastanka npr. Kalifornija Champagne.
PROIZVODNJA ŠAMPANJCA
Zahtijeva mnogo pažnje vinara te mora odležati minimalno 3 godine prije konzumacije. U boci se stvara CO2 koji ne izlazi van te tako karbonizira vino. Rezultat su sitni i trajni mjehurići. Šampanjac duže vremena provede u kontaktu s kvascem tijekom sekundarne fermentacije nego pjenušac.
BOUQET
Šampanjac ne smije biti sladak ni crn.
Pjenušci imaju specifični buket, okus, obilnu pjenu te ih karakterizira perlanje. Što su mjehurići sitniji i brojniji, to je vino kvalitetnije. Nježniji su od šampanjca.
EKSPEDICIJSKI LIKER – svaki pjenušac karakterizira slatkoća zbog doze šećera otopljene u vinu koja se dodaje nakon procesa fermentacije.
PJENUŠAVA VINA
Pjenušcima se nazivaju sva pjenušava vina koja se proizvode izvan regije Champagne, kako u Francuskoj tako i bilo gdje na svijetu.
S obzirom na to da je došlo do stroge zabrane korištenja imena šampanjac, proizvođači pjenušavih vina stvorili su nove brendove: Španjolska Cavu, Italija Prosecco…
Naziv crémant odnosi se na podrijetlo. Tako nazivamo sva pjenušava pića s kontroliranim mjestom podrijetla, koja se proizvode izvan regije Champagne prema procesu fermentacije u boci, a najpoznatije regije su: Loire, Burgundija i Alzas.
PROIZVODNJA PJENUŠACA
Gazirani pjenušci nastaju pumpanjem CO2 pa nastaju krupni mjehurići kao kod gaziranih sokova, ali imaju kratkotrajnu pjenu.
SORTE GROŽĐA
Šampanjac se može proizvoditi od sedam sorata grožđa, ali najčešće se proizvodi od triju: bijele sorte Chardonnay i crnih sorata Pinot Noir i Pinot Meunier. Rjeđe se koriste: Pinot Blanc, Pinot Gris, Petit Melier i Arbaue.
Pjenušci se proizvode od istih sorata, ali i sorata koje uspijevaju u podneblju gdje se proizvodi pjenušac. Obično se se odabiru sorte s manjim sadržajem šećera te manje aromatizirane sorte s više kiseline. Berba se vrši kada su bobice tehnološki zrele.
Pjenušac se smatra kvalitetnijim što su mjehurići sitniji i brojniji.
Šampanjac su u početku nazivali đavoljim vinom (vin du diable) jer su boce često eksplodirale.
Znate li da se pjenušavo vino smatra prehrambenim proizvodom?
Jedna verzija kaže da se šampanjac prvi put proizveo 1668. godine, a druga 14.06.1714.
Jeste li znali da je razvoj pjenušaca usko povezan s čepovima za boce?
Melchisedech, najveća boca pjenušca na svijetu ima zapremninu od 30 litara vina.
Znate li da bonton smatra nekulturnim ponašanjem otvaranje boce pjenušca uz prolijevanje i glasan zvuk pucanja čepa iz boce?
Do 1927. godine šampanjac se smatrao ilegalnim pićem.
Talijanski proizvođači prosecca protive se zaštiti i korištenju hrvatskog prošeka jer su slični nazivi.
Blanc de blancs (bijelo od bijelog)
Vino se proizvodi isključivo od Chardonnaya – bijele sorte.
Posljednji petak u listopadu obilježava se Dan šampanjca.
Najduži izbačaj čepa iz boce šampanjca iznosi 54,2 m. To je postigao Amerikanac Heinrich Medicus 1988. godine.
ŠAMPANJAC
Proizvodi se isključivo u francuskoj sjeveroistočnoj regiji Champagne blizu Pariza, koju je UNESCO uvrstio u zaštićenu svjetsku baštinu.
Prema francuskom zakonu iz 1908. godine, koji je i danas na snazi, šampanjcem se smiju nazivati pjenušava vina proizvedena isključivo u regiji Champagne–Ardenne.
1970-ih francuska vinska industrija izborila se da zaštiti ime champagne. Od tada se sva ostala vina proizvedena izvan regije Champagne nazivaju pjenušavim vinima ili pjenušcima. Iznimka su jedino američka vina proizvedena prije 2006. godine koja nose naziv prema mjestu nastanka npr. Kalifornija Champagne.
PJENUŠAVA VINA
Pjenušcima se nazivaju sva pjenušava vina koja se proizvode izvan regije Champagne, kako u Francuskoj tako i bilo gdje na svijetu.
S obzirom na to da je došlo do stroge zabrane korištenja imena šampanjac, proizvođači pjenušavih vina stvorili su nove brendove: Španjolska Cavu, Italija Prosecco…
Naziv crémant odnosi se na podrijetlo. Tako nazivamo sva pjenušava pića s kontroliranim mjestom podrijetla, koja se proizvode izvan regije Champagne prema procesu fermentacije u boci, a najpoznatije regije su: Loire, Burgundija i Alzas.
PROIZVODNJA ŠAMPANJCA
Proizvodi se ručno na tradicionalni, klasični način, tzv. šampanjskom metodom, što znači da se druga fermentacija događa u boci.
Zahtijeva mnogo pažnje vinara te mora odležati minimalno 3 godine prije konzumacije. U boci se stvara CO2 koji ne izlazi van te tako karbonizira vino. Rezultat su sitni i trajni mjehurići. Šampanjac duže vremena provede u kontaktu s kvascem tijekom sekundarne fermentacije nego pjenušac.
PROIZVODNJA PJENUŠACA
Pjenušava vina mogu nastati šampanjskom metodom ili Charmat metodom, kako i nastaje većina pjenušaca. Charmat metodu je uveo Francesco Mionetto, vinar iz Prosecca za proizvodnju svog slavnog pjenušca Mionetto Prosecco, što je ubrzalo dozrijevanje vina. Metoda se sastoji u tomu da se druga fermentacija izvodi u čeličnim tankovima tzv. autoklavima. Proizvodnja se na taj način industrijalizirala i ubrzala pa se vino može konzumirati već godinu dana nakon berbe. Manji je utjecaj kvasca nego kod šampanjca.
Gazirani pjenušci nastaju pumpanjem CO2 pa nastaju krupni mjehurići kao kod gaziranih sokova, ali imaju kratkotrajnu pjenu.
BOUQET
Šampanjac ne smije biti sladak ni crn.
Pjenušci imaju specifični buket, okus, obilnu pjenu te ih karakterizira perlanje. Što su mjehurići sitniji i brojniji, to je vino kvalitetnije. Nježniji su od šampanjca.
EKSPEDICIJSKI LIKER – svaki pjenušac karakterizira slatkoća zbog doze šećera otopljene u vinu koja se dodaje nakon procesa fermentacije.
SORTE GROŽĐA
Šampanjac se može proizvoditi od sedam sorata grožđa, ali najčešće se proizvodi od triju: bijele sorte Chardonnay i crnih sorata Pinot Noir i Pinot Meunier. Rjeđe se koriste: Pinot Blanc, Pinot Gris, Petit Melier i Arbaue.
Pjenušci se proizvode od istih sorata, ali i sorata koje uspijevaju u podneblju gdje se proizvodi pjenušac. Obično se se odabiru sorte s manjim sadržajem šećera te manje aromatizirane sorte s više kiseline. Berba se vrši kada su bobice tehnološki zrele.
ŠAMPANJAC
Proizvodi se isključivo u francuskoj sjeveroistočnoj regiji Champagne blizu Pariza, koju je UNESCO uvrstio u zaštićenu svjetsku baštinu.
Prema francuskom zakonu iz 1908. godine, koji je i danas na snazi, šampanjcem se smiju nazivati pjenušava vina proizvedena isključivo u regiji Champagne–Ardenne.
1970-ih francuska vinska industrija izborila se da zaštiti ime champagne. Od tada se sva ostala vina proizvedena izvan regije Champagne nazivaju pjenušavim vinima ili pjenušcima. Iznimka su jedino američka vina proizvedena prije 2006. godine koja nose naziv prema mjestu nastanka npr. Kalifornija Champagne.
PJENUŠAVA VINA
Pjenušcima se nazivaju sva pjenušava vina koja se proizvode izvan regije Champagne, kako u Francuskoj tako i bilo gdje na svijetu.
S obzirom na to da je došlo do stroge zabrane korištenja imena šampanjac, proizvođači pjenušavih vina stvorili su nove brendove: Španjolska Cavu, Italija Prosecco…
Naziv crémant odnosi se na podrijetlo. Tako nazivamo sva pjenušava pića s kontroliranim mjestom podrijetla, koja se proizvode izvan regije Champagne prema procesu fermentacije u boci, a najpoznatije regije su: Loire, Burgundija i Alzas.
PROIZVODNJA ŠAMPANJCA
Proizvodi se ručno na tradicionalni, klasični način, tzv. šampanjskom metodom, što znači da se druga fermentacija događa u boci.
Zahtijeva mnogo pažnje vinara te mora odležati minimalno 3 godine prije konzumacije. U boci se stvara CO2 koji ne izlazi van te tako karbonizira vino. Rezultat su sitni i trajni mjehurići. Šampanjac duže vremena provede u kontaktu s kvascem tijekom sekundarne fermentacije nego pjenušac.
PROIZVODNJA PJENUŠACA
Pjenušava vina mogu nastati šampanjskom metodom ili Charmat metodom, kako i nastaje većina pjenušaca. Charmat metodu je uveo Francesco Mionetto, vinar iz Prosecca za proizvodnju svog slavnog pjenušca Mionetto Prosecco, što je ubrzalo dozrijevanje vina. Metoda se sastoji u tomu da se druga fermentacija izvodi u čeličnim tankovima tzv. autoklavima. Proizvodnja se na taj način industrijalizirala i ubrzala pa se vino može konzumirati već godinu dana nakon berbe. Manji je utjecaj kvasca nego kod šampanjca.
Gazirani pjenušci nastaju pumpanjem CO2 pa nastaju krupni mjehurići kao kod gaziranih sokova, ali imaju kratkotrajnu pjenu.
BOUQET
Šampanjac ne smije biti sladak ni crn.
Pjenušci imaju specifični buket, okus, obilnu pjenu te ih karakterizira perlanje. Što su mjehurići sitniji i brojniji, to je vino kvalitetnije. Nježniji su od šampanjca.
EKSPEDICIJSKI LIKER – svaki pjenušac karakterizira slatkoća zbog doze šećera otopljene u vinu koja se dodaje nakon procesa fermentacije.
SORTE GROŽĐA
Šampanjac se može proizvoditi od sedam sorata grožđa, ali najčešće se proizvodi od triju: bijele sorte Chardonnay i crnih sorata Pinot Noir i Pinot Meunier. Rjeđe se koriste: Pinot Blanc, Pinot Gris, Petit Melier i Arbaue.
Pjenušci se proizvode od istih sorata, ali i sorata koje uspijevaju u podneblju gdje se proizvodi pjenušac. Obično se se odabiru sorte s manjim sadržajem šećera te manje aromatizirane sorte s više kiseline. Berba se vrši kada su bobice tehnološki zrele.
Pjenušac se smatra kvalitetnijim što su mjehurići sitniji i brojniji.
Do 1927. godine šampanjac se smatrao ilegalnim pićem.
Znate li da se najmanji pjenušac na svijetu proizvodi u Hrvatskoj?
Znate li da se pjenušavo vino smatra prehrambenim proizvodom?
Znate li da se pjenušavo vino proizvodilo još u rimsko doba?
Posljednji petak u listopadu obilježava se Dan šampanjca.
Jeste li znali da je razvoj pjenušaca usko povezan s čepovima za boce?
Marylin Monroe okupala se jednom prilikom u kadi u kojoj je bilo 262,5 litara šampanjca iz 350 boca.
NJEMAČKA
ŠPANJOLSKA
SAD, VELIKA BRITANIJA, AUSTRALIJA
SLOVENIJA
ITALIJA
Nepropustan čep izrađuje se od pluta, od kore hrasta, zahvaljujući kojemu je i nastao pjenušac. Prvi pokušaji nisu bili baš uspješni. Čepovi bi izlazili iz boce nakon što se počeo stvarati CO2, a nerijetko se događalo da ručno puhane boce eksplodiraju.
Danas zahvaljujući čvrstom staklu, žičanim držačima i industrijskom šećeru možemo kontrolirati proces fermentacije.
Dom Perignon “otac šampanjca”
- Francuski benediktinac bio je vrsni vinogradar i podrumar u francuskoj opatovini u Hautvillersu. Planirao je napraviti obično vino, ali gotovo slučajno počeo je proizvoditi pjenušavo vino. Jedne zime zbog hladnoće u vinskom podrumu alkoholna fermentacija nije se odvila do kraja, nastavila se u proljeće. Promatrajući procese sekundarne fermentacije, Dom Perignon je uočio da vino nije dovoljno fermentiralo prije zatvaranja u boci te da ga baš to čini pjenušavim.
- Legenda kaže da je bio slijep, što nije točno. Druga legenda kaže da je mogao prepoznati u kojem je vinogradu raslo grožđe na osnovu kušanja jedne bobice grozda.
- Postoje dvije teorije o nastanku pjenušaca. Jedna govori da je on prvi proizvođač šampanjca, iako to baš nije točno.
- Prvi pokušaji proizvodnje zabilježeni su 1540. godine, a kora hrasta pluta odigrala je ključnu ulogu u procesu nastanka pjenušavog vina. Dom Pérignon je otkrio da je upravo pluto optimalan materijal za zatvaranje boca pjenušavih vina jer je nepropustan pa su se pjenušava vina konačno mogla puniti u boce.
- U kanonu Godinot objavljenom 1718. godine, tri godine nakon smrti Dom Perignona, piše da je bio zagovornik rezidbe radi smanjenja uroda, što je za to doba bilo radikalno. Inzistirao je da se posebna pažnja posveti temperaturi, tj. da se nakon berbe grožđe ne izlaže visokoj temperaturi. Tražio je da se grozdove pažljivo tretira kako bi se izbjeglo pucanje bobica. Provodio je strogi nadzor ubranih grozdova te odstranjivao trule bobice. Protivio se gacanju grožđa nogama i zagovarao je korištenje preša.
- Iako ga mnogi smatraju ocem šampanjca, njegova najveća zasluga je zapravo razvoj inovativnih vinogradarskih tehnika. Bio je pionir u mnogim stvarima:
- Prvi je proizveo bijelo vino iz crnog grožđa – koristio je tri sorte, od kojih su dvije bile crne.
- Prvi je uveo kupažiranje grožđa iz različitih vinograda prije prešanja radi dobivanja kvalitetnijeg vina.
- Prvi je upotrijebio pluteni čep i metalne mrežice da čep ne izleti, što se nije promijenilo do današnjih dana, unatoč tomu što živimo u digitalnim i tehnološki najnaprednijim vremenima.
Madame Clicquot Ponsardin – „velika dama šampanjca“
Samohrana majka, mlada udovica (27) preuzela je od svekra posao te se fokusirala na proizvodnju šampanjca, planirajući dostaviti u Rusiju velike količine svog vina. Ruski dvor i bogataši bili su najveći potrošači pjenušca. Za vrijeme njemačke okupacije u mjestu Reimsu posluživala je šampanjac okupatorskim vojnicima i narednicima, a već 1814. godine uspjela u svome naumu te dogovorila prijevoz 10 000 boca svog šampanjaca za Rusiju.
- Zaslužna je za 3 stvari:,
- međunarodno priznanje šampanjca
- brendiranje šampanjca – prva je počela stavljati žute etikete na boce
- osmislila inovativnu tehniku za proizvodnju šampanjca.
Držala je bocu pod kutom od 45° s čepom okrenutim prema dolje. Svaka 2 dana boce bi protresla, okrenula i vratila na postolje, a kut nagiba se povećavao. Tako su već za 8-10 tjedana boce bile u potpunosti okrenute naopačke, a sedimenti nakon druge fermentacije postupno bi se uklanjali. Nastalo je pjenušavo vino s manjim mjehurićima i prepoznatljivim okusom koji je karakterističan za pjenušce.
- Najveći konkurent, Jean Remy Moet, uspio je otkriti njezinu strogo čuvanu tajnu pripreme pjenušca te je i sam počeo primjenjivati istu metodu.
Stijenke stakla trebaju biti što tanje, a najdublja točka treba biti na površini hrapava.
To nazivamo šumećom točkom jer se mjehurići lančano oslobađaju i izlaze na površinu. Pjenušac se pije iz visokih čaša jer šampanjac dulje “perla”.
La flute – flauta čaša ili „anđeoska čaša“ idealnog je oblika za ispijanje šampanjca ili pjenušavog vina. Izgleda kao izduženi tulipan. Vitki i uski oblik čaše primaknutih stijenki dulje zadržava mjehuriće koji se dižu prema površini vina. Mjehurići sporo izlaze zbog čega je aroma koncentrirana.
Stijenke stakla trebaju biti što tanje, a najdublja točka treba biti na površini hrapava.
To nazivamo šumećom točkom jer se mjehurići lančano oslobađaju i izlaze na površinu. Pjenušac se pije iz visokih čaša jer šampanjac dulje “perla”.
Savjeti za ispijanje, točenje i čuvanje pjenušaca!
- Neotvorenu bocu možete čuvajte polegnutu u tami na niskoj temperaturi.
- Boca kvalitetnog pjenušavog vina ima šupljinu (udubinu).
- Najbolje je ohlađeno pjenušavo vino jer okus najviše dolazi do izražaja. Jeste li znali da boja pjenušca određuje optimalnu temperaturu?
5-7 ° C za bijelo pjenušavo vino
6-8 ° C za rose pjenušac
9-11 °C za crno pjenušavo vino
- 12 sati prije otvaranja boce i konzumiranja, pjenušac treba ohladiti, jer su tada izražajniji i miris i okus, manje se pjenuša te je manja mogućnost da vino izleti prilikom otvaranja.
- Ako su vam poklonili vrhunski šampanjac, a želite ga odmah poslužiti i uživati u njemu sa svojim gostima, otkrivamo vam tajnu! Spas u zadnji čas je stavljanje boce u kiblu s vodom i ledom te ubacivanjem jedne do dvije šake soli u vodu. Brzo će se rashladiti, a vi ćete nepca najboljom kapljicom nagraditi!
- Kako profesionalci rade hlađenje? Saznajte! Imate li hladnjak za pjenušac, napunite ga kockicama leda, prelijte vodom te pospite dvije žlice soli. Već nakon desetak minuta postiže se optimalna temperatura.
- Pjenušava vina ne smiju se mućkati pri otvaranju.
- Pažljivo otvarajte bocu da se vino ne prolije. Čep ne smije izletjeti i glasno puknuti. Treba se čuti specifičan zvuk otvaranja boce pjenušca. Salvetom uhvatite čep, a zatim ga polako zakrenite iz grla boce. Drugom rukom čvrsto držite čep dok plin ne iscuri, a bocu držite pod kutom od 45 °.
- Pjenušac se treba točiti do 2/3 čaše tako da prvo ulijete do 1/3 čaše, a zatim pričekajte da se pjena slegne. Nakon toga opet natočite.
- Čaše se tijekom točenja trebaju držati pod kutom 40-50°.
- Pjenušac se ne smije brzo piti jer se alkohol zbog mjehurića brže apsorbira u krvi.
- Poslužuje se uz lagana i hladna predjela, kanape sendviče, finger food, ribu, plodove mora, janjetinu, perad, omlet s gljivama, kremasti rižoto, tjesteninu, quiche, pržene krumpiriće, pršut, sir, voće i voćne salate, pa i azijsku kuhinju.
- Uz slatke deserte preporučuju se dry, sec, seco, demi-sec te semi-seco pjenušci s visokim udjelom šećera.
- Distribuira se na vrhuncu zrelosti i zato ga treba piti što mlađe.
Pjenušci i zdravlje
Tanini, antocijani i vitamin C u pjenušcu imaju funkciju antioksidansa. Antioksidansi se inače koriste za proizvodnju krema za lice protiv bora jer usporavaju starenje.
Znanstvenici sa Sveučilišta u Dijonu potvrdili su da antioksidansi pozitivno utječu na metabolizam, kod srčanih bolesti i gena raka.
Tanini i antocijani su polifenoli koji utječu na širenje krvnih žila (omogućuju lakši i brži protok krvi u organizam), potiču cirkulaciju, smanjuju mogućnost pojave krvnih ugrušaka, pozitivno utječu na krvni tlak, obnovu stanica te štite od neuroloških ozljeda kod moždanog udara.
Naravno, kao u svemu, ne smije se pretjerivati s uživanjem u pjenušavom vinu!
Jedna čaša mjehurića dnevno optimalna je doza zdravlja.
SLAVNI O PJENUŠAVOM VINU!
„Žena ostaje lijepa i nakon što popije šampanjac.“
„Šampanjce pijem samo u dva slučaja: kad sam zaljubljena i kad nisam.“
„Nakon pobjede zaslužili ste šampanjac. Nakon poraza vam treba.“
„U životu svake žene dođe trenutak kad joj samo čaša šampanjca može pomoći.“
„Žao mi je samo zbog toga što nisam popio više šampanjca.“
Koliko poznaješ pjenušava vina?
